Rajski izum

Ovih dana je jedna mama blogerica povela temu o batinama, a u posljednjem postu donosi primjer strucnog clanka koji upravo za temu ima batine. Procitala sam prije par mjeseci izvorni clanak. Slazem se sa mnogim stvarima u njemu, ali mislim da previse pojednostavljuju definiciju batina. "Udarac po guzi" nisu batine, niti ce ga dijete prihvatiti kao kaznu. Batine (koristene kao kaznena mjera) BOLE, i cilj batina je upravo to - bol kao kazna.

Eh sad, postavlja se pitanje, zna li dijete zasto roditelj zadaje fizicku bol za pocinjenu gresku? Ocigledno, dijete tu gresku ne smatra greskom, i proci ce mnogo godina prije nego 2-godisnje ili 5-godisnje dijete moze shvatiti istinsku definiciju greske. Dakle, nanosimo fizicku bol djetetu koje nije u mogucnosti shvatiti Zasto.

Drugo, dijete u ranim godinama zivota oponasa roditelje ama bas u svemu. Primanjem batina (dakle nasiljem) dijete uci da nasiljem moze rijesiti problem, nesto sto se moze vratiti kao bumerang u djetetovim drustvenim odnosima sa ostalom djecom, ali i u kasnijim godinama zivota.

Trece, jedini razlog sto batinama mozemo rjesiti problem sa djetetom je upravo taj sto je u pitanju DIJETE, dakle neko manji od nas, nemocan, i u potpunosti pod nasom kontrolom. Moze li se dijete braniti? Moze li uzvratiti istom mjerom? Naravno da ne moze, jer je nemocno. Svaki put kad padnem u napast da fizicki udarim Saru za neki njen nestasluk (a mnogo ih je!) upitam sebe: da li bi udarila Robina da je on razbio tu casu? Da li bi sipkom po svojoj materi da je ona prosula tu kafu? Da li bi osamarila tatu da je on izasao na ulicu ne gledajuci lijevo-desno i skoro zavrsio pod autom? Naravno da ne bih! Sta bih uradila sa njima? Pa vjerovatno bih porazgovarala sa njima, zar ne?

Pokojna baka, prije nego sto ce umrijeti, je bila skroz posenilila i pretvorila se u 2-godisnje dijete! Jesam li je tukla svaki put kad se "ukakila" u gace iako je bez problema mogla u WC? Jesam li je tukla kad je bosa hodala po snijegu jer nije mogla naci opanke (koje bi ostavila za vratima a onda zaboravila gdje su)? Naravno da nisam. Razgovarala sam sa njom, iako sam znala da joj je svijest na nivou 2-godisnjeg djeteta. Ako bi 100 puta zametnula opanke za vrata i hodala bosa po snijegu ili blatu, 100 i prvi put bih je uzela za ruku, obula joj opanke i rekla, "banjo, opanke si ostavila iza vrata, kao i uvijek".

Cetvrto, strucnjaci koji brane batine tvrde da ta vrsta fizickog nasilja (ukoliko je “umjereno”) ne ostavlja dugotrajne psihicke niti emocionalne posljedice kod djeteta. E pa lazu. Lazu itekako. Nema batina koje ne ostavljaju posljedice, kako na tijelu tako i na dusi. I kada se to desi onda je do djeteta, ne do roditelja i njihove roditeljske ljubavi, kako ce se obracunati sa duhovima proslosti, kako ce objasniti sebi zasto se desilo nesto sto se desilo (to moze biti bilo sta – batine, nocne more, strah od spavanja u mraku, zadirkivanje od ostale djece ako je dijete imalo neku “manu”, saobracajna nesreca, zapostavljenost…). U slucaju batina, moze se desiti da dijete shvati s vremenom da mama i tata nisu tukli iz mrznje nego da bi pojacali odgojne mjere u zelji da on/ona izraste u boljeg covjeka.

Ali, moze se desiti da dijete (kasnije tinejdzer, ili odrasla osoba) “shvati” da su batine bile njegova/njena krivica, da nije bio dovoljno dobar/ra, da je zasluzio/la roditeljsku kaznu, te samim tim zasluzuje kaznu od bilo koga drugoga do kraja zivota jer nije dovoljno dobar covjek!

Moze se desiti i to da dijete “shvati” da se zivotni problemi uspjesno rjesavaju nasiljem. “Ako su moji roditelji uspjesno rjesavali probleme koje su imali sa mnom, onda zasigurno i ja svoje probleme sa drugima mogu rijesiti na isti nacin.” Nije rijedak slucaj da u tom slucaju dijete pocne pokazivati znakove nasilja prema drugima jos u vrticu, a ako stvari krenu niz’brdo i mlada osoba zadrzi takvo misljenje tokom odrastanja, takvo ponasanje ce zadrzati kasnije u odnosu prema prijateljima, kolegama, i vlastitoj porodici.

A moze se desiti da dijete u jednom momentu shvati da su mama i tata bili u krivu, da su batine bile njihova greska a ne djetetova, da batine nisu stvorile od njega/nje boljeg covjeka nego ljubav, paznja i toplina roditeljskog doma, da on/ona nije manje vrijedan/na zbog toga, te da nasilje prema drugima nece rijesiti problem niti donijeti bilo kakvo dobro.

U mojoj vlastitoj porodici, jedno “dijete” ciji su roditelji takodjer mislili da su batine odgovarajuca odgojna mjera je, igrom sudbine, odraslo u stabilnu osobu koja je uspjela izgraditi uspjesnu karijeru i sretan brak. Drugo “dijete”, ono koje je u djetinjstvu bilo malo nestasnije pa je samim tim “zasluzilo” vise sipke, udaraca, samara i slicnih odgojnih mjera, je “shvatilo” da ne valja kao osoba, da ne vrijedi potruditi se da postane nesto vise u zivotu, da je najbolje zivot odzivjeti u apatiji, da nije u stanju promijeniti zivotnu situaciju… Ovo “dijete” je iskusilo kriminal, drogu i neimastinu.

Kazu da su batine iz raja izasle. A i pokoji andjeo takodjer. Danas ga zovu Sejtan.