Moj Isakovicu, moja budalo! Ti i Dodik taman skupa

Link za cijeli tekts: https://faktor.ba/vijest/dodik-uporno-bosnjake-svodi-na-vjersku-grupu-ko-je-bosanac-ko-bosnjak-a-ko-musliman/61137

Stoga, još jednom treba podsjetiti na poruke velikog  i jednog od najznačajnijih bh. intelektualaca Alije Isakovića, koji je davno pojasnio "ko je Bosanac, ko Bošnjak, a ko Musliman?"

-Neuk i neobaviješten čovjek često brka pojmove Bošnjak, Bosanac, Musliman, bosanski Musliman, musliman. Nažalost, u taj svijet spadaju i neki naši novinari i neki naši ljudi na visokim položajima. Jednostavno, ima svijeta kojeg to do sada nije zanimalo.

To je pretežno onaj naš sloj i soj koji nije razvijao u sebi nikakve pojmove o vjeri i naciji. To su najčešće oni ljudi koji misle da su izuzetno napredni, izvan i iznad običnog puka. To je onaj soj u kojeg nema pojmova o općem već samo o vlastitom. U velikoj mjeri to je i svojevrsna mimikrija kakvu ima i životinjsko carstvo. 
 
Dakle, Bošnjak je tradicionalno nacionalno ime bosanskohercegovačkih muslimana, sandžačkih muslimana i svih drugih muslimana koji govore bosanskim jezikom. Osim nas koji se znamo, u samoj Turskoj je oko šest miliona Bošnjaka (iz više generacija), a danas ih ima od Kanade do Novog Zelanda. U sovjetskim naučnim djelima i enciklopedijama, u turskim enciklopedijama, i u nekih drugih naroda koji su s nama imali historijske kontakte, mi smo uvijek predstavljani kao Bošnjaci. 
 
Termin Musliman (u nacionalnom smislu), koji je uveden u popis stanovništva 1971, zamijenjen je terminom Bošnjak na posljednjem Bošnjačkom saboru, septembra 1993. godine, na kojem je jednodušnom aklamacijom vraćeno ovo narodno viševjekovno ime, u atmosferu potpune saglasnosti i olakšanja da se to natezanje s imenom okonča, bez velikih riječi i bez ikakvih prenemaganja, tumačenja i pravdanja... 
 
Savez komunista uveo je za nas termin Musliman, umjesto Bošnjak da bi se Musliman asimiliralo u musliman, a musliman može biti bilo koje nacije. Citirao bih o ovome izvanredno zapažanje dvojice naših vrsnih intelektualaca dr. Enesa Karića i dr. Rešida Hafizovića u njihovom pogovoru knjizi Emira Šekiba Arslana "Zašto su muslimani zaostali, a drugi napredovali?", Sarajevo 1993. godine: 
 
-Napokon, kada je naše historijsko pamćenje postalo isto sto i posvemašnji zaborav, tada su nas, opet drugi, oslovili imenom Muslimani, ali samo zato da bi najavili lovnu sezonu na Muslimane, do istrebljenja. Zar naša svakodnevica nije najbolje svjedočanstvo za to? Nisu nas, naime, oslovili Muslimanima s ciljem da posvjeste porijeklo naših pravih duhovnih korijena i da nas nepogrešivo upute na već zaboravljenu duhovnu zavičajnost, već da bi nam, uz podsmijeh i prezir, priznali pravo na etnicitet koji nikako nema pravo na sopstvenu prošlost i na sopstveni duhovni kontinuitet. A ako bi nam to pravo i priznali kad su nas već bili usmjerili da koračamo tuđim putem i da budemo sudionici tuđe historije i tuđe kulturne tradicije. 
 
Ostaje termin musliman (u vjerskom smislu) i piše se malim "m", malim početnim slovom kao i kršćanin, hrišćanin, protestant... Termin musliman označava svakoga od milijardu pripadnika islamske vjere, bez obzira na to gdje žive, kojim jezikom govore i bez obzira na to koje su nacije. Poznato je da svaki od islamskih naroda ima svoje narodno ime. 

Termin Bosanac (i Hercegovac) potpuno je jasan i označava svakoga ko je rođen u Bosni i Hercegovini ili je to stekao življenjem u BiH. To je regionalni, geografski termin, a može biti i državni. U tome ima i sličnosti s terminom Srbijanac i Srbin. Srbin ne mora biti Srbijanac, kao što Bošnjak ne mora biti Bosanac. 
 
Ima čak i obrazovnih pojedinaca koji misle da se pod termin Bošnjak može podvesti Bošnjak-musliman, Bošnjak-katolik, Bošnjak-pravoslavac. To su proizvoljnosti, čak štetne proizvoljnosti koje mirišu na neku vrstu bh. unitarizma. Naši bh. pravoslavci su Srbi, a katolici Hrvati. Zna se od kada je to tako (druga polovica 19. vijeka) i zna se zašto. To se mora uvažavati, inače bismo sličili onima koji prave neko novo sveto trojstvo u tome. To ne. 

Izvor:  Faktor

Back

Literally.

From Thailand to Pakistan.

And to Blogger, after God knows how many years!

They are talking again about killing Blogger.ba, our Bosnian platform.

***

Nothing has changed in Mae Sot, even after 5 years. Okay, the number of international NGOs working in refugee camps has dwindled down, that's true. But - refugee camps are still there, and the peace negotiations seem to be exactly where they were 5 years ago.

Sara and I loved the freedom of moving around without stares of others (one thing that really sometimes bothers us here in Pakistan). We rented bicycles from Picturebook (yes, they are still there) and went roaming around - old Tesco, new Tesco, Robinson, River Moi market, Canadian Dave's, Bai Fern, Borderline, night market... and loved them all, all-over again!

Seeing May May, Sara's first Nanny who raised her after we first arrived to Mae Sot in 2008 was emotional and heart-breaking. Zoo, May May's husband of many decades, who was more of a grandfather to Sara than her real grandparents in Bosnia and Sri Lanka, died in a hit-and-run accident 3 years ago. This was the first time we came to Mae Sot that we weren't greeted by his gorgeous toothless smile and gentlest eyes in the world. While Sara was beyond happy to see her "Meme" (mommy), not being greeted by Zoo's bear hug and thousand kisses was a killer for her. Three of us hugged each other and cried for a long time, before being able to say any coherent words.
We found that Meme has become even a more "real" migrant than before, spending her time between Yangon and Mae Sot. She told us that Yangon doesn't really feel like a home for her and financially is difficult for her to survive, but Mae Sot is becoming more and more difficult to live as well, without Zoo's support and with frequent police raids.

But then, there were more sweeter moments to savor! Thae Thae came all the way from Yangon to spend few days with us; we saw Ruby; we caught up with Penny, Sonya, Layla...; we had amazing time with Sara's old friends from the homeschooling days, and her first-ever-crash was still around :). And bicycling, of my God, we did so much of it that our legs burned!

***

Islamabad greeted us with mild and not so cold (as expected) 15 C degrees. Not bad for end of November. We did make the fire this morning in my little "library" and enjoyed few hours of sparkling flames.