21.12.2008.
Na danasnji dan
Petak popodne. Ulazimo u ordinaciju doktora Nealhana Samaranayake. Kao i uvijek, docekuje nas toplim osmjehom i prijateljskim rukovanjem. Da nisam Robinova, zaljubila bih se u njega: grdosija od haman dva metra, kroz majicu se naziru misicu vrijedne Bruce Leea, savrseno bijeli zubi iza zavodnickih usana. Ma dobar k'o dobar dan!
Ali ovaj put nista od toga ne primjecujem. Ulazimo u 38 sedmicu! Doktor, kao i uvijek, obavlja rutinski pregled stomaka, mjeri tezinu, pritisak, a onda idemo na ultrazvuk. Cim pali ultrazvucnu masinu javljaju se otkucaji srca nase rodjene, i njena slika na ekranu. Savrseno oblikovana glavica, guza, nogice, rucice, lezi poprecno mami u stomaku. Poprecno. Doktor se mrsti, ali nista ne govori.
Vracamo se u ordinaciju.
"38 sedmica, dragi moji, ali vasa djevojcica jos uvijek nema namjeru da se okrene. Cini se da joj je lijepo unutra. No, malo sam ipak zaprinut." Objasnjava nam da se beba obicno okrene oko 36-37 sedmice, te ako se u prvoj trudnoci ne okrene do kraja 38 najvjerovatnije je i da nece. Da je barem guzom i nogicama okrenuta prema dolje...
Kaze, bice iskren sa nama. Imamo 3 opcije. Prva, da pokusa rucno okrenuti dijete, ali da su velike sanse da ce se beba nakon nekoliko dana vratiti u poprecni polozaj, a i da rucno okretanje ponekad moze dovesti do stresa bebe. Druga, da cekamo 40 sedmicu i vidimo da li ce se maleno samo okrenuti ili ne. Naglasava da su sanse vece od 90% da nece. Rizik - ide Bozic i Nova godina, i u bolnici ce biti samo radnici na dezuri. Svi clanovi njegovog tima (anesteziolog, pedijatar, pomocnici) su od ponedjeljka na odmoru. Treca opcija, porod carskim rezom (koji se u Sri Lanci preporucuje ako se dijete ne okrene glavom prema dolje prije pocetka 39 sedmice).
Ajoj majko mila! Sve bilo fino i lijepo svih 9 mjeseci, i sad... Stiscem Robina za ruku. Pitamo doktora sta on savjetuje. Nealhan ipak ne zeli da nam predlozi nijednu od 3 dane solucije, kaze njegovo je da objasni pozitivne i negativne faktore, a roditelji moraju odluciti!
Kontamo. Rucno okretanje bebe ne dolazi u obzir! Svjesna sam rizika koji s tim dolazi. Najradije bi da cekamo prirodni porod. Ali sta ako se ne okrene? U najruznijem je poprecnom polozaju, rizik je ogroman ako porod krene a ona ledjima okrenuta prema dolje. Znam, za praznike nece biti pola osoblja u bolnicama, a u Kolombu taksi sazvat u po noci je isto k'o i sazivat duhove! Carski? Nije me strah carskog, ali neka tuga srce steze, radovali smo se prirodnom porodu. Dr. Samaranayake suti i ceka. Cistim grlo.
"Ako bi na carski... ako... kad bi?"
"Odmah. Sutra bih vas primio u bolnicu, u nedjelju ujutro operacija."
K'o da nas je polio kantom hladne vode. Sta hladne, k'o da nam je vrecu leda izasuo za vrat! U nedjelju ujutro?! To je prekosutra ujutro! Prekosutra!... Ne, mozda misli na iducu nedjelju...
"Prekosutra?", pitam zblaznjeno.
Klima glavom u potvrdan odgovor.
Stan nam je u rusvaju. Nista nismo pripremili za bebu, i krevetac je jos neraspakovan! Dobro, imamo pelene i umotace, ali... PREKOSUTRA?!
Opet prolazimo kroz sve tri opcije. Doktor nam strpljivo ponavlja sve sto je vec rekao. Na kraju si postavljamo pitanje: sta je najmanje rizicno za zivot naseg djeteta?
"Znaci, da dodjemo u nedjelju ujutro?", pita Robin.
"Ne, sutra. Moram te pripremiti za operaciju. Dodjite sutra popodne, prenocit ces u bolnici, a u nedjelju u 7 ujutro operisemo."
Nekako dogovaramo zadnje sitnice sa doktorom, biljezimo sta nam sve treba za donijeti u bolnicu, te se pozdravljamo s njim i izlazimo iz bolnice. Noge mi klecaju. Srce tuce 100 na sat. Ruke znojne. Brisem dlanove. Gledam Robina. Kod njega poduplani simptomi!
Prekosutra?!
No comments:
Post a Comment