Citam sad stare Tratincicine postove i dodjem do Mostarske raje. I uronem u sjecanja...Brat i ja smo djetinjstvo proveli (setajuci od babe-banje do bake) malo u Vitezu, malo u Bugojnu, malo u Stocu.
U Vitezu smo imali drugaricu Lutku. Pravo joj ime nikad nisam znala, jer je za sviju bila Lutka, a banja nam je uvijek govorila kako su "oni sine muslimani". Znali smo da Lutka nece s nama jesti burek pravljen sa svinjetinom pa je tetka za nju uvijek pravila kolut sirnice ili zeljanice sa maslom. To je bilo prijateljstvo iz ranog djetinjstva, ono nevino, predskolsko.
U Bugojnu dvije najbolje prijateljice su mi bile Arna i Etna, opicene blizanke (ali stvarno OPICENE). Sad smo vec u osnovnoj skoli, i ja znam razliku izmedju katolika, pravoslavaca i muslimana. Arnin i Etnin tata je bio pravoslavac a mama muslimanka. Zato su ih zvali "napolitanke". Prvi izlasci, zabrane roditelja, tajni poljupci i zaljubljenosti su bili glavni znak ovog vremena. Slusao se Merlin i Bosnom behar. Etna se sastavljala i rastavljala sa Petkom, mada je ona cijelo vrijeme govorila kako ce se kad tad udati za njega i roditi bebu.
U Stocu, u malom selu Poprati, provodili smo ljeta kod bake. Sa nasim drugom Mirom. Ma sta drugom, bratom! Otkad znam za sebe, znam i za njega. Kazu da smo u istom krevecu kao bebe spavali. Jos u najranijem djetinjstvu sjecam se zlih jezika i pitanja baki "sta ce oni s Mirom, sto se ne igraju s nasom djecom?". Baka je uvijek odgovarala isto, "ma pustite, sta djeca znaju". A mi smo uvijek mislili da je to zato sto nam Miro nije rodjak. Ej djecja naivnosti! Kad smo bili malo stariji, mozda oko desetak godina, Miro jednom dodje sav razbijen u nasu avliju - istukli ga oni tamo jer se druzi sa "anamo njima". Istuk'o bogami i on njih.
Dodje i ta '91. Mene rat nadje na Korculi, jerbo se baka udala za didu... no to je duga prica.
U Bosni sam posljednji put bila za Novu Godinu, 91 na 92. Kazu svi - nema rata, kakav rat u Bosni! Nismo mi luda Hrvatska, jebo ih Tudjman i HDZ! Znam, nece biti rata u Bosni. Kako bi i bilo, ko bi natjer'o nas jedne na druge, u zemlji u kojoj je "komsija preci od brata".
U maju '92 pukle sve veze sa Bosnom.
Mjesecima kasnije se prvi put cujem sa mamom, preko radio amatera iz Donjeg Vakufa. Kuci su svi zivi i zdravi. Jest, granate padaju stalno. Jest, Cipuljic je spaljen, napravili HOS-ovci znak U i zapalili... Gdje su Arna i Etna?
"...ahmm.. izbjegle su u Novi Sad"
"Jesul' svi otisli, cijela porodica?"
"...ahmm.. dobro su one, nek je samo ziva glava"
"Mama!", optuzujucim glasom, vidim da nesto krije.
"Sine... Petko je poginuo. Jedan od prvih poginulih u Bugojnu... Sine, da ti i ovo kazem. Cipuljica vise nema. Zapalise ustase. I Etnina i Arnina kuca je izgorila. A tatu su im ubili, isto ustase. HOS-ovci."
I opet mjesecima kasnije cusmo da su Hrvati izbjegli iz Stoca. Neki od rodjaka dosli na Hvar. Ja i did barkom pravac Hvar. Nadjemo rodbinu tamo u "izbjeglickom hotelu". Plac kroz suze, suze radosnice. Pitamo za svakoga, uglavnom svi su hvala Bogu zdravi i zivi.
"Gdje je Miro?" pitam.
Pogledi padaju zemlji.
"Gdje je Miro?"
"Culi smo da je Rajka, mama mu, u Trebinju... ne znamo nista vise".
Boze, pa ovi su ljudi zivot proveli sa Rajkom, Milosem i djecom im. Skupa grozdje brali, njive orali, sjeno na guvno slagali, duhan nizali. A sad mi pokunjenog pogleda i optuzujuceg glasa kazu da ne znaju nista. K'o biva - sto pitas?
Polako i bolno izvlacim rijeci iz njih. Spocetka rata Hrvati su preuzeli kontrolu nad Stocem. I u Popratima. Milos je odmah "uhapsen", kazu bio "aktivista", htio pokrenuti cetnicki pokret. Kazu da "su" ga tukli, mucili. I prebacili na hipodrom u Mostaru. U "prihvatni centar". Tamo je ubijen. Za Miru niko nista ne zna. Mozda je u Trebinju. A mozda...
U Vitezu je bilo sta je bilo. Ne znam sta je bilo sa Lutkinom porodicom. Ne znam jeli im kuca unistena. Mnogo godina nakon rata, dok sam radila u Afganistanu, kaze mi mama da pogodim ko im je navratio. Lutka. Sa suprugom. Ima lijep i sretan brak, zive negdje u inostranstvu. Pitala za mene i brata. Nikad je vise nisam vidjela. A i dan danas mi nedostaje.
***
Elvira je iz Stoca izbjegla u Mostar. Majda u Blagaj na Buni. Za Magdalenu nikad vise nisam cula. Arna, Etna i Ogi su u Kanadi. Marta u Prijedoru. Cula sam da su Bilanovici u Banja Luci. Brankica u Holandiji.
Miro je sa zenom i djecom u Njemackoj.
No comments:
Post a Comment