30.03.2009.
Ti
Boze, kao da je jucer bilo kad smo tata ti i ja govorili "kad ce?". Kad
ce prohodati? Kad ce trcati po basti? Kad ce progovoriti? Ko ce
nacekati?Vec hodas samostalno, bas'ko velika, trcis po basti, uz stepenice, niz stepenice, skocila bi u bazen s ribicama samo da ti ovi glupi mama i tata za sve ne govore Ne! A kleli smo sa da necemo :)
Putovanja nas smorise i ne zna se kome je gore: tebi, koju truckamo po 7-8 sati u autu da bi mogli provesti vikend zajedno; tati, kad nas dvije ostavi u Bangkoku a on se vrati kuci sam i svaku vecer zuri na skype da ti vidi taj carobi osmijeh kad mu ugledas lice na ekranu; ili mami, kad mora u Bangkok sama a tebe ostavi s tatom, pa kao i tata svaku vecer leti na skype kako bi joj srce obasjao isti osmjeh.
Sta bi zivot bio bez tebe, mila nasa djevojcice?
No comments:
Post a Comment