Neki dan ja u kampu (izbjeglickom) kad stize sms od mog dragog: "Kasnit
cu kuci, idem sa kolegicom do njenog strica na granicu". Nista meni nije
jasno, ni kakav stric ni sta ce na granici, al' haj' nejse, nisam imala
vremena da dumam o tome.
Oko 5 popodne krecem kuci i pitam ga (sms-om) jel' stigao kuci. Odgovara, "Nisam, jos sam u Burmi. Nisam ti smio jutros reci da nisam na granici nego preko granice". Eh pa! Hiljadu bijesova me spopalo - hem je nesigurno prelaziti granicu ovih dana zbog sukoba izmedju KNU (Karen National Union) i DKBA (Democratic Karen Budhist Army), hem znam da nikako nije mogao preci legalno preko Mosta Prijateljstva nego je morao ilegalno. Dolazim kuci, 6 sati, zovem ga, nedostupan. Bijes, strah, nervoza, ma sve se smjesalo!
Dolazi dragi doma oko 7 navecer. I prica.
Kolegicin tata je general DKBA i on je organizirao prelazak preko granice. Na drugoj strani ga je cekao doktor Ayurvede kojeg je tata-general "pozvao" da dodje iz Rangoon-a u Myawaddy, samo da bi pregledao mog dragog. Naime, ima vec par godina da Robin ima problema sa prekomjernom proizvodnjom crvenih krvnih zrnaca i hemoglobina zbog cega redovno mora "ispustati" krv. Doktori (standardni, oni kojima ides u Dom Zdravlja) mu rekli da prestane pusiti, piti (alkohol, ne limunadu) i da smanji unos masne hrane. Moj itekako-pametni dragi na sve to odgovara - ma sta oni znaju, cuj kakve veze ima cigara i piva sa hemoglobinom?!
Helem, pregleda njega doktor iz dzungle (nisam sarkasticna, zaista covjek meditira i proizvodi ayurvedic lijekove u dzungli) i kaze mu ovako, "Sinko, ne valjaju ti pluca, jetra i krv. Lijevo plucno krilo ti je zacepljeno i kisik ne dopire u neke dijelove, sto utice na pronos kisika putem tvoje krvi, sto opet utice na tvoje tijelo da proizvodi dodatnu kolicinu krvi, a samim tim povecava volumen, gustinu i naravno hemoglobin. Jetra ti je takodjer ostecena i dio jetre ti ne funkcionise. Krv ti je pregusta i neravnomjerno ti tece kroz tijelo, prebrzo kroz desnu stranu a presporo kroz lijevu (mozda je povezano sa ostecenim lijevim plucnim krilom, vrag bi ga znao). Moras PROMIJENITI NACIN ZIVLJENJA. Tri stvari koje moras uciniti iz istih stopa su: PRESTATI PUSITI, PRESTATI PITI (treba li reci sta?), PRESTATI JESTI SVINJETINU I GOVEDINU I OSTALU MASNU HRANU, KAO I SVU PRZENU I ZACINJENU HRANU. Svako jutro kad ustanes popij CASU SVJEZE LIMUNADE SA KASIKOM DIVLJEG MEDA. Za tri mjeseca imat ces ravnomjeran protok krvi, jetra ce se oporaviti, hemoglobin ce sici na normalu, a krv obogacena kisikom ce lakse prodrijeti u osteceni dio pluca." Jos mu je smuckao lijek od raznoraznih trava i korjenja koji se dobija destiliranjem istih i ubrizgava injekcijom u venu, i rekao da injekciju mora primati narednih 28 dana.
Hajd' drago meni, prvi dan dragi ispusio samo dvije cigare a ja popila obje pive iz frizidera, svinjsko meso ni da primirise a ujutro umjesto kafe pije nezasecereni crni caj (slijedeci dan presao na limunadu). Drugi dan ga ja (heeeej - Ja!) odvezem na granicu gdje se ilegalno "prevoze" migranti, izbjeglice, i raznorazne robe (cigare, alkohol, droga, da pomenem samo neke, o oruzju da ne govorimo). Pod cijenu trenutnog otkaza, samo sam ga istovarila na obalu rijeke (odakle ce ga krijumcari camcem prevesti na drugu stranu) ne padajuci mi na pamet da podlegnem njegovim nagovorima i predjem rijeku sa njim (kao, rek'o mu doktor da slijedeci put dodje sa zenom da joj pokaze kako ce davati lijek slijedecih 26 dana).
Drugog dana, po povratku kuci, kaze da doktor mora nazad u Rangoon al' da mu je dao injekcija i lijeka dovoljno za naredne tri sedmice i da je rekao da mu zena (zena!) ubrizga lijek u venu svakog dana. Posaljem ga lijepo u strininu i kazem da mi se jos ne ostaje udovicom. Odemo u Dom Zdravlja, ma ni da cuju o tome da daju lijek koji nije iz njihove apoteke. Odemo u privatnu kliniku, ista prica. Zovne kolegica tatu-generala, tata-general zovne medicinsku sestru koja radi u klinici Dr. Cyntie (imate link gore desno), ode dragi tamo, naceka se debela tri sata al' sestra ne dodje na randevu. Nazovu doktora u Rangoon, on im kaze nije problem jedan dan al' sutra obavezno mora primiti.
Sutra ona sestra sto se nije pojavila jucer na "nagovor" tate-generala dodje ni manje ni vise u njegov ured da mu da injekciju. Promasi jednom venu, ne potrefi drugi put, a trecom mu napokon ubrizga lijek, dal' u venu ili ne upitno je. To je bilo prekjucer, evo ga jos hoda po kuci lica zgrcenog od boli jer mu je mjesto od injekcije oteklo i boli ko sam djavo! Sad pusi 4 cigare dnevno (kaze kad ga boli vise je nervozan, a kad je vise nervozan mora vise i pusiti).
U slijedecm postu vise o DKBA, zasto je moj dragi stavio moj cijeli posao i REPUTACIJU u opasnost, i odnosima moje organizacije i DKBA. Tek da se zna!
Oko 5 popodne krecem kuci i pitam ga (sms-om) jel' stigao kuci. Odgovara, "Nisam, jos sam u Burmi. Nisam ti smio jutros reci da nisam na granici nego preko granice". Eh pa! Hiljadu bijesova me spopalo - hem je nesigurno prelaziti granicu ovih dana zbog sukoba izmedju KNU (Karen National Union) i DKBA (Democratic Karen Budhist Army), hem znam da nikako nije mogao preci legalno preko Mosta Prijateljstva nego je morao ilegalno. Dolazim kuci, 6 sati, zovem ga, nedostupan. Bijes, strah, nervoza, ma sve se smjesalo!
Dolazi dragi doma oko 7 navecer. I prica.
Kolegicin tata je general DKBA i on je organizirao prelazak preko granice. Na drugoj strani ga je cekao doktor Ayurvede kojeg je tata-general "pozvao" da dodje iz Rangoon-a u Myawaddy, samo da bi pregledao mog dragog. Naime, ima vec par godina da Robin ima problema sa prekomjernom proizvodnjom crvenih krvnih zrnaca i hemoglobina zbog cega redovno mora "ispustati" krv. Doktori (standardni, oni kojima ides u Dom Zdravlja) mu rekli da prestane pusiti, piti (alkohol, ne limunadu) i da smanji unos masne hrane. Moj itekako-pametni dragi na sve to odgovara - ma sta oni znaju, cuj kakve veze ima cigara i piva sa hemoglobinom?!
Helem, pregleda njega doktor iz dzungle (nisam sarkasticna, zaista covjek meditira i proizvodi ayurvedic lijekove u dzungli) i kaze mu ovako, "Sinko, ne valjaju ti pluca, jetra i krv. Lijevo plucno krilo ti je zacepljeno i kisik ne dopire u neke dijelove, sto utice na pronos kisika putem tvoje krvi, sto opet utice na tvoje tijelo da proizvodi dodatnu kolicinu krvi, a samim tim povecava volumen, gustinu i naravno hemoglobin. Jetra ti je takodjer ostecena i dio jetre ti ne funkcionise. Krv ti je pregusta i neravnomjerno ti tece kroz tijelo, prebrzo kroz desnu stranu a presporo kroz lijevu (mozda je povezano sa ostecenim lijevim plucnim krilom, vrag bi ga znao). Moras PROMIJENITI NACIN ZIVLJENJA. Tri stvari koje moras uciniti iz istih stopa su: PRESTATI PUSITI, PRESTATI PITI (treba li reci sta?), PRESTATI JESTI SVINJETINU I GOVEDINU I OSTALU MASNU HRANU, KAO I SVU PRZENU I ZACINJENU HRANU. Svako jutro kad ustanes popij CASU SVJEZE LIMUNADE SA KASIKOM DIVLJEG MEDA. Za tri mjeseca imat ces ravnomjeran protok krvi, jetra ce se oporaviti, hemoglobin ce sici na normalu, a krv obogacena kisikom ce lakse prodrijeti u osteceni dio pluca." Jos mu je smuckao lijek od raznoraznih trava i korjenja koji se dobija destiliranjem istih i ubrizgava injekcijom u venu, i rekao da injekciju mora primati narednih 28 dana.
Hajd' drago meni, prvi dan dragi ispusio samo dvije cigare a ja popila obje pive iz frizidera, svinjsko meso ni da primirise a ujutro umjesto kafe pije nezasecereni crni caj (slijedeci dan presao na limunadu). Drugi dan ga ja (heeeej - Ja!) odvezem na granicu gdje se ilegalno "prevoze" migranti, izbjeglice, i raznorazne robe (cigare, alkohol, droga, da pomenem samo neke, o oruzju da ne govorimo). Pod cijenu trenutnog otkaza, samo sam ga istovarila na obalu rijeke (odakle ce ga krijumcari camcem prevesti na drugu stranu) ne padajuci mi na pamet da podlegnem njegovim nagovorima i predjem rijeku sa njim (kao, rek'o mu doktor da slijedeci put dodje sa zenom da joj pokaze kako ce davati lijek slijedecih 26 dana).
Drugog dana, po povratku kuci, kaze da doktor mora nazad u Rangoon al' da mu je dao injekcija i lijeka dovoljno za naredne tri sedmice i da je rekao da mu zena (zena!) ubrizga lijek u venu svakog dana. Posaljem ga lijepo u strininu i kazem da mi se jos ne ostaje udovicom. Odemo u Dom Zdravlja, ma ni da cuju o tome da daju lijek koji nije iz njihove apoteke. Odemo u privatnu kliniku, ista prica. Zovne kolegica tatu-generala, tata-general zovne medicinsku sestru koja radi u klinici Dr. Cyntie (imate link gore desno), ode dragi tamo, naceka se debela tri sata al' sestra ne dodje na randevu. Nazovu doktora u Rangoon, on im kaze nije problem jedan dan al' sutra obavezno mora primiti.
Sutra ona sestra sto se nije pojavila jucer na "nagovor" tate-generala dodje ni manje ni vise u njegov ured da mu da injekciju. Promasi jednom venu, ne potrefi drugi put, a trecom mu napokon ubrizga lijek, dal' u venu ili ne upitno je. To je bilo prekjucer, evo ga jos hoda po kuci lica zgrcenog od boli jer mu je mjesto od injekcije oteklo i boli ko sam djavo! Sad pusi 4 cigare dnevno (kaze kad ga boli vise je nervozan, a kad je vise nervozan mora vise i pusiti).
U slijedecm postu vise o DKBA, zasto je moj dragi stavio moj cijeli posao i REPUTACIJU u opasnost, i odnosima moje organizacije i DKBA. Tek da se zna!
No comments:
Post a Comment