Monday 5 December 2011

Secer i voda (Hvala cika Ali!)

Eh. Ima i ljepsa nota iz naseg susreta sa cika Alijem.

Cika Ali nas je, kako rekoh, nasiroko ispitivao o Sarinoj kronicnoj konstipaciji, obavljenim testovima, lijekovima, metodama, prirodnim nacinima, itd.

Naposljetku nas pita jesmo li ikada probali smedji secer sa vodom. Zacudjeno odgovaram da nismo nikada. Kaze, "idite i kupite najobicniji smedji nepreradjeni secer. Pomjesajte poprilicnu kolicinu, oko 4 kafene kasike sa jako malo vode, te toliko da se secer moze u njoj fino rastopiti. Mjesajte sve dok ne dobijete jednolican sirup, i dajte Sari da popije. Garantujem vam da ce Sara kakiti barem 3 puta dnevno".

Skepticno, ali ne i bez mrvice nade, kazem da cu odmah iz bolnice pravo u prodavnicu po smedji secer. Priznajem, skepticnost je prevladala. Zaboga, pa probali smo sve, od laktuloze i milk of magnesia do lanenih sjemenki, suhih sljiva i listova sene. Zar da je smedji secer "protjera"? Uostalom, zar secer i slatkisi ne izazivaju konstipaciju?

No, nada uvijek umire zadnja. S onim preostalim trackom nade donesem kuci smedji secer i cim je sutrasnje jutro svanulo (danas) smuckam secerni sirup. Sara je naravno otopinu popila u jednom cugu, iznenadjena da je mama nutka secerom (obicno mama radi suprotno!).

Ni sat kasnije, Sara je iskakila veliku, ali mekanu, komadinu.
Par sati kasnije, jos veca, sada vec kremasta komadina izlazi na svijet, tj. novu plavu tutu!
Treca "pomada" (bukvalno, nikad kremastijeg i ljepseg govneta nisam vidjela) izlazi.

Kad sam popodne odnijela drugi uzorak urina na analizu,slucajno u prolazu sretoh Doktora Alija.
On, "I? Jeli mala princeza kakila?", uz smjesak.
Ja, uz kez od uha do uha, "Jeste Doktore, i to tri puta, a da vam ne pricam o izgledu! Ni traga zatvoru!"
Doktor Ali se samo i dalje osmjehuje i ode niz hodnik.

No comments:

Post a Comment