... sam sanjala grncarski grad, Ciru i kucu pokraj stanice. Kuca oronula, zidovi sivi i prasnjavi. Otkada ne zive tu?Onda sam u Pakistanu. Zovem poznati broj, davno izbrisan iz memorije mobitela. Odgovara, "Halo?". Kao nekad, utapam se u dubini glasa, poznata iritantnost me ne dodiruje. Smjesim se.
Sarin glasic me doziva iz daljine, "mama, mamiiiiii!". Ne smjesim se vise. Poput krivca, koji jesam, prekidam vezu. Iz sivog, ugasenog ekrana, i dalje dubinom dopire, "Halo? Jesi li to ti? Halo?". Zabrinuto, pomalo uplaseno, kao i obicno - pomalo iritantno.
Nakon mnogo mjeseci, godina, vjekova... saljem poruku.
No comments:
Post a Comment