Da li znas koliko si znacila? Koliko smo te voljeli? U proljece kad
si zelenilom kupala ulicu, ljeti kad smo u tvom hladu trazili smiraj, s
jeseni kad si nasu ulicu bojila bojom zlata?
Bila si tu kad je djed doselio daleke '35 i pod tvojom krosnjom sagradio nasu malu kucicu. U toj istoj kucici mama nam je pjevala kao uspavanku onu staru "ima jedna kucica draga srcu mom, ta kucica pod lipom stari je moj dom, ta kucica pod lipom dragi je moj dom...".
Pocesto smo iskupljali nasu djecju raju iz komsiluka kako bi vidjeli koliko nas treba da te obgrlimo. Verati se po tebi nismo mogli jer si bila toliko siroka, ali smo krisom znali ukrast tatine ljestve da bi ti dotakli listove. Baka je skupljala tvoje cvjetove kako bi imala caja za zime, a tata nam pricao stare price o lipama iz slavenske mitologije.
U ratu, kad smo morali otici od tebe, brat je mami naslikao sliku nase kuce kao poklon - na slici Ti u milion boja, Tvoja krosnja razasuta po krovu i prozorima kucice roza boje, da je zastiti od metaka i granata.
Necu te pitati kako si se osjecala kad su te u proteklim mjesecima komunalci mjerili i busili kako bi vidjeli koliko si stara i trula iznutra. Necu te pitati da li si u tim momentima djelila emocije sa nasim tatom kojem si zivot znacila preko sedamdeset godina. Necu te pitati kako je bilo tog jutra kad su napokon dosli sa motorkama i sjekirama... Ne moras mi nista reci, moja stara. Znam.
Necu ti reci ni zbogom. Sjena tvoje krosnje ce uvijek siriti grane nas nasim starim krovom.
Bila si tu kad je djed doselio daleke '35 i pod tvojom krosnjom sagradio nasu malu kucicu. U toj istoj kucici mama nam je pjevala kao uspavanku onu staru "ima jedna kucica draga srcu mom, ta kucica pod lipom stari je moj dom, ta kucica pod lipom dragi je moj dom...".
Pocesto smo iskupljali nasu djecju raju iz komsiluka kako bi vidjeli koliko nas treba da te obgrlimo. Verati se po tebi nismo mogli jer si bila toliko siroka, ali smo krisom znali ukrast tatine ljestve da bi ti dotakli listove. Baka je skupljala tvoje cvjetove kako bi imala caja za zime, a tata nam pricao stare price o lipama iz slavenske mitologije.
U ratu, kad smo morali otici od tebe, brat je mami naslikao sliku nase kuce kao poklon - na slici Ti u milion boja, Tvoja krosnja razasuta po krovu i prozorima kucice roza boje, da je zastiti od metaka i granata.
Necu te pitati kako si se osjecala kad su te u proteklim mjesecima komunalci mjerili i busili kako bi vidjeli koliko si stara i trula iznutra. Necu te pitati da li si u tim momentima djelila emocije sa nasim tatom kojem si zivot znacila preko sedamdeset godina. Necu te pitati kako je bilo tog jutra kad su napokon dosli sa motorkama i sjekirama... Ne moras mi nista reci, moja stara. Znam.
Necu ti reci ni zbogom. Sjena tvoje krosnje ce uvijek siriti grane nas nasim starim krovom.
No comments:
Post a Comment