Nije meni sto pojedini vaze kako je Uskrs
ostatak paganisticke relifije, te kako je grijeh krscanima cestitati taj
praznik. Stvarno nije. Neka im.
Sarena jaja i slani pereci (njami-njam!) jesu zaista ostaci paganizma, kao i mnostvo drugih simbolicnih aktivnosti u danasnjim monoteistickim religijama. Mi smo svi potomci tih "pagana" i njihova krv ionako tece nasim venama. Ha ja.
Ali drugo me iznenadjuje. Ova gore novokomponovana pojava medju pojedincima na brdovitom Balkanu je totalna suprotnost vecini ljudi, muslimana, koji vjekovima zive u zemljama koje su 99% muslimanske, i u kojima je Sherijat iznad svakog drugog zakona.
Evo recimo takve su zemlje Afganistan i Pakistan. I jos pride tomu, u Afganistanu nisam zivjela u Kabulu nego u srcu Pashtunske regije na granici sa Pakistanom - Jalalabadu, Kunaru i Laghmanu. Ovdje u Pakistanu svi moji saradnici su Pashtuni iz Pakhtun Khyber-wa; ko iole poznaje Pakistan, znace da je taj granicni pojas sa Afganistanom na glasu kao "najzadrtiji" sto se tice fundamentalizma (ne u negativnom smislu, nije svaki fundamentalizam negativan), a najpoznatiji je po svojim sporadicnim stanovnicima - Talibanima.
Eh upravo ljudi iz tih regija, Pashtuni, muslimani, mnogi od njih braca i rodjaci militanata-Talibana, svake godine meni, ne-muslimanki, ranom zorom salju uskrsnje cestitke (i bozicne na bozic); Tipicni sms je napisan ovako, "Salam Alaykum draga sestro, neka ti je sretan Uskrs, i neka je Allah uvijek s tobom i tvojima". Kad dodjem u kancelariju ponedjelkom ujutro, obicno me ceka brdo kolaca i tek skuhana kafa, i svaki kolega ponaosob pridje, pozdravi sa Salam Alaykum sestro, i kaze sretan ti Uskrs, popraceno sa nek' te Allah cuva, nek' je Allah s tobom...
Ponekad samo kazem Hvala, a ponekad im kazem kako ja u stvari ne vjerujem ni u uskrs ni u bozic iako mi je, eto, ime krscansko. Na to se oni uvijek zacude i pitaju, "Zasto draga sestro, pa krscani su kao i mi, muslimani, sviju nas je Allah stvorio!". Onda se obicno upustimo u polemiku oko religije, shvatanja boga, ja krenem sa svojom teorijom da se u boga vjeruje djelom i dobrotom a ne kroz crkvu i dzamiju, krst ili shamiju... I sve se zavrsi s uzdahom mojim kolega koji rezignirano zakljuce, "Neka ti je dragi Allah na pomoci sestro."
Helem nejse. U nedjelju je Uskrs. Cetvorica kolega Pashtuna su mi vec najavili dolazak sa familijama, tako da ce nas biti puna kuca. Jedan me jutros pita hoce li biti sarenih jaja.
Kontam, mozda bih mogla i obojati ali gdje cu naci toliko ljuske od crvenog luka i tanke zenske najlonke?!!!
Ako me ne bude na Bloggeru do nedjelje, svim cestitim ljudima koji slave Uskrs - nek je sretno i bericetno!
Sarena jaja i slani pereci (njami-njam!) jesu zaista ostaci paganizma, kao i mnostvo drugih simbolicnih aktivnosti u danasnjim monoteistickim religijama. Mi smo svi potomci tih "pagana" i njihova krv ionako tece nasim venama. Ha ja.
Ali drugo me iznenadjuje. Ova gore novokomponovana pojava medju pojedincima na brdovitom Balkanu je totalna suprotnost vecini ljudi, muslimana, koji vjekovima zive u zemljama koje su 99% muslimanske, i u kojima je Sherijat iznad svakog drugog zakona.
Evo recimo takve su zemlje Afganistan i Pakistan. I jos pride tomu, u Afganistanu nisam zivjela u Kabulu nego u srcu Pashtunske regije na granici sa Pakistanom - Jalalabadu, Kunaru i Laghmanu. Ovdje u Pakistanu svi moji saradnici su Pashtuni iz Pakhtun Khyber-wa; ko iole poznaje Pakistan, znace da je taj granicni pojas sa Afganistanom na glasu kao "najzadrtiji" sto se tice fundamentalizma (ne u negativnom smislu, nije svaki fundamentalizam negativan), a najpoznatiji je po svojim sporadicnim stanovnicima - Talibanima.
Eh upravo ljudi iz tih regija, Pashtuni, muslimani, mnogi od njih braca i rodjaci militanata-Talibana, svake godine meni, ne-muslimanki, ranom zorom salju uskrsnje cestitke (i bozicne na bozic); Tipicni sms je napisan ovako, "Salam Alaykum draga sestro, neka ti je sretan Uskrs, i neka je Allah uvijek s tobom i tvojima". Kad dodjem u kancelariju ponedjelkom ujutro, obicno me ceka brdo kolaca i tek skuhana kafa, i svaki kolega ponaosob pridje, pozdravi sa Salam Alaykum sestro, i kaze sretan ti Uskrs, popraceno sa nek' te Allah cuva, nek' je Allah s tobom...
Ponekad samo kazem Hvala, a ponekad im kazem kako ja u stvari ne vjerujem ni u uskrs ni u bozic iako mi je, eto, ime krscansko. Na to se oni uvijek zacude i pitaju, "Zasto draga sestro, pa krscani su kao i mi, muslimani, sviju nas je Allah stvorio!". Onda se obicno upustimo u polemiku oko religije, shvatanja boga, ja krenem sa svojom teorijom da se u boga vjeruje djelom i dobrotom a ne kroz crkvu i dzamiju, krst ili shamiju... I sve se zavrsi s uzdahom mojim kolega koji rezignirano zakljuce, "Neka ti je dragi Allah na pomoci sestro."
Helem nejse. U nedjelju je Uskrs. Cetvorica kolega Pashtuna su mi vec najavili dolazak sa familijama, tako da ce nas biti puna kuca. Jedan me jutros pita hoce li biti sarenih jaja.
Kontam, mozda bih mogla i obojati ali gdje cu naci toliko ljuske od crvenog luka i tanke zenske najlonke?!!!
Ako me ne bude na Bloggeru do nedjelje, svim cestitim ljudima koji slave Uskrs - nek je sretno i bericetno!
No comments:
Post a Comment