Nikako da se vratim na Blog. Toliko je desavanja otkako stigosmo u Pakistan da bih svaki dan trebala napisati bar po dva posta, al' eto, ja ne pisem nikako.
Prvi mjesec u Pakistanu nam je bio obiljezen -
- Ashurom, bilo je jako zanimljivo vidjeti okupljanje gradjana Shia sekte, ali i tuzno vidjeti krv neduznih zbog neslaganja oko toga koja sekta je u pravu, a koja u krivu.
- Sarinim rodjendanom, docekanim u novoj kuci sa kolegama Pakistancima, uz sri lankanski ljuti rucak i hiljadu puta otpjevanih Happy Birthday To You. Mala princeza je za rodjendan dobila novu kucu (aha!), biciklo, avion i tonu slikovnica. Nezaboravno!
- Bozicem, sa okicenom jelkom sa Kohsar bazara, ruckom u "Pecini" koji (po mom misljenju) sluzi najbolje odreske u cijelom Islamabadu, i plesanjem do sitnih sati uz jingle bell i twinkle twinkle little star :). Nije ni cudo sto je tipicna Sarina recenica, "mama-papa, what time is rucak because nisam gladna i hocu rucam icecream"! :)
- Ipak, da ne bude sve idealno, 25. decembra zena pokrivena burkom i opasana eksplozivom je usetala u red izbjeglica u Bajauru, koji su dosli na podjelu hrane. 40 nesretnih ljudi je poginulo (svi izbjeglice, svi Pakistanci, svi Sunni Muslimani - ako je to uopste bitno), a preko 100 povrjedjeno. Davno su prosla vremena kad sam se pitala Zasto? Cemu? Zbog koje vjere, zbog kojeg cilja? Zbog kojeg Boga? Davno sam skontala da su to sasvim pogresna pitanja. Dabogda i americka vlada & vojska i Talibani nestali s lica Zemlje u istome danu; A nestace, akoBogda!
- Novom Godinom, opet sa kolegama Pakistancima. Vecina mojih kolega, iako smo u Islamabadu, potjecu iz plemena Pashtuna, jednog od najstarijih plemena s ovih prostora a nastanjeni su u danasnjem Afganistanu i Sjevernom Pakistanu. Nakon prvo bosanske, pa onda srilankanske muzike na red je dosla i pashtunska s kojom smo docekali ponoc uz tradicionalni pashtunski ratni ples. Ja sam bila snimatelj jer, naravno, samo muskarci plesu ovaj ples (U tipicnim pashtunskim domovima, kad je neka zabava, muskarci budu u jednom dijelu kuce a zene u drugom. Zene takodjer plesu tradicionalne plesove, ali ne i gorepomenuti "ratni" ples, koji se, u stara doba, plesao kao dio pripreme za pocetak rata).
- Izletom u cuveni Murree, nekih 75 km od Islamabada, na vrhu planinskog lanca; Robin i Sara su prvi put vidjeli snijeg a Sara je s drugom djecom iz sela grudvama gadjala Snjeska - Medu).
- Lutanjima po prelijepim islamabadskim markazima (bazarima) gdje samo pticjeg mlijeka nema, od cuvenih perzijskih cilima do original timberlandsa.
- I naravno, mojim novim poslom. Prvi put radim sa lijecnickom organizacijom koja pruza usluge primarne zdravstvene pomoci u kriznim podrucjima gdje se jos uvijek nalaze izbjeglice (posljedica proslogodisnjih sukoba izmedju pakistanske vlade i Talibana). Uglavnom radimo u tzv. Pakhtunwali regiji i susjednoj plemenskoj zoni pod federalnom upravom (FATA), gdje su zdravstveni uslovi bili ocajni i prije sukoba, a sada ravnu nuli. Djeca i zene, pogodjeni ostacima talibanske uprave koja nije dozvoljavala zenama pristup ljekarima, niti prisustvo zena-ljekara, su u najgoroj situaciji; po nekim izvjestajima, svaka treca zena (zbog lose ishrane, ucestalih bolesti poput kolere, malarije, i losih higijenskih uvjeta) ima komplikacije u trudnoci koje se u vise of 50% slucajeva zavrse pobacajem ili smrcu novorodjenceta; Manje od jedne trecine djece dozivi starost od 5 godina. Organizacija koje rade u FATI je malo, njihova mogucnost da pruze medicinsku pomoc u udaljenim ruralnim dijelovima jos manja, a broj izbjeglica bi se u narednim mjesecima mogao drasticno povecati ako vlada Pakistana, uz pritiske od strane SAD-a, zaista odluci napasti uporista Talibana u Sjevernom Waziristanu. Izbjeglice iz tih dijelova sad za sad pristizu u manjim brojevima i uglavnom su uzrokovani americkim napadima navodno na talibanska uporista a koji redovno zavrsavaju ubijanjem zena, djece i nevinih civila.
Ovdje ostajemo narednih 10 mjeseci i nadam se da cu barem malo ove slikovite zemlje uspjeti prenijeti i na blog.
Murree
No comments:
Post a Comment