P.S.
Vracajuci se iz carsije, jednog kisnog i hladnog dana, prijateljica i ja naletimo na smrznuto i pokislo mace kraj kontejnera. Cim mu pruzih ruku poce presti sve u sesn'est i drscuci se pribi uz moju nogavicu. Rodila se, naravno, ljubav na prvi pogled. Jedno sam morala provjeriti, jel' musko ili nije (da Starom donesem maCKU letjele bi i ja i Ona iz kuce!). Posto uredno utvrdismo da maCAK neupitno ima cunu medju nogama, podigoh ga u narucje, a on me nekako molecivo gleda u mene i nijemo otvara usta u mjauk.
- A gdje je avaz, - pita prijateljica u cudu.
- Eto bona Avaza u torbi, - odgovorih mahinalno.
Do kuce smo se pisale od smijeha, a macak dobi ime - Avaz.
Zato mi se sad pocesto zaleti ono "Avaza mi".
P.P.S.
Vise se nista ne desi kada, slucajno ili namjerno, uleti ime Gracanica u moje usi. Dobro je, u usi ulijece ali u srce vise ocigledno ne. Pa ni kad me Maja nazvala i rekla da je neko zapalio staru lipu u centru Gracanice, nista mi nebi! Nije da mi nije zao lipe, ali mogla je to biti i lipa u Maglaju ili recimo Novom Sadu, isto bi mi zao bilo.
E vala i bilo je vrijeme.
No comments:
Post a Comment