Monday 5 December 2011

Jucer (7/11)

Kupili Sari prve nausnice (ne racunajuci one medicinske). Ja te dernjave, placa i vrsike kad smo joj ih stavljali. A ona sama htjela nausnice, sto se mene tice mogla je cekati i 18-u. Poslije je pitamo sto je plakala, jel' boljelo. Kaze, nije boljelo nimalo. Pa sto si bona plakala? Pa zato sto se tako place.

Vracajuci se iz grada, prolazimo kraj crkve. Pjesma ori, odzvanja pola Bugojna, a barjak razvili pa ima u njem' haman 5 metara. Crven, bijel i plavi naravno. I poslije kroz carsiju tako. Eh moja Bosno, dobro u tebi ima i zera mira, kakvi su ti ljudi.

Hoce Robin hamburger, a omiljeni nam, "Bosna Fast Food" zatvoren. Navratimo u neku buregdzinicu u centru, pise imaju hamburgeri. Ima, ali... komadic suhe mesine s malo ajvara i ustajalih krastavica u LEPINI. Prodje rucak bez ceifa.

Na putu kuci prolazimo kraj mesnice. Vlasnik napolju, pita jes' valjali cvarci neki dan. Zbunjeno se okrenem oko sebe, vidim nema nikog znaci pita mene. Ma, rekoh, ja ih bas i ne begenishem, al' muz je probao, kaze odlicni.
Ma ja, kaze, rekao je meni tvoj tata da su za njega. Pit'o sam ga jel tvoj zet onaj crni sto po carsiji ide sa kamerom i bijelom djevojcicom. Tako sam vas i prepoznao.
Et'. U vlastitoj carsiji ljudi me vise ne prepoznaju po meni, nego po crnom muzu i njegovoj kameri.

No comments:

Post a Comment