Budim se u panicnom napadu
straha. Kroz prozor ulazi svjetlost u sobu tako da vidim krevet i
ormare, ali nesto crno i tesko mi lezi na grudima i neda mi da disem.
Srce hoce da iskoci, panicno pokusavam ustati, ali 'ono" sjedi na
prsima, stisce me i gusi.
Godinama me "pratilo", pogotovo u mojoj kuci. Toliko je strasno bilo da sam spavala samo uz upaljeno svjetlo, a bilo je i noci kad bi ih presjedila presjediti i nespavati uopste. Posljedice su bile vidne, od bljedila i podocnjaka, gubitka tezine do nemogucnosti koncetracije tokom budnih sati.
Porodica i prijatelji predlagali su svasta, neki su govorili da samo sanjam, ali vecina savjeta je bila vezana za "nadnaravno". - Salij stravu, govorili su jedni, - idi hodzi, rekli bi drugi, - nek te blagoslove svetom vodom u crkvi, kazu treci, - neko ti je nabacio sihir, itd.
Onda sam pocela upoznavati, doduse rijetko, i druge ljude koji su od "toga" patili. Bili su uvjereni da su u pitanju zle vradzbine i sihiri, te se nisu mogli nacuditi da to "ne lijecim kod pravog hodze koji Kuranom istjeruje sihire".
Odem ja i kod hodze, neki stariji covjek kod Travnika. Kaze, neko je mojoj majci sihir bacio prije mnogo godina, a sihir u kuci ostao. Proucio je nesto, dao mi neki zapis (rece iz Kurana), ne sjecam se vise sta sam trebala sa tim raditi... Medjutim, 'ono" nastavi gnjezditi mi se po grudima, no kako godine prolazise sve rjedje i rjedje.
Jedne noci, kad sam spavala u dnevnom boravku, probudih sa "onim" na grudima. Panicno gledajuci oko sebe ugledam casu vode na stolu do kauca na kojem sam lezala. Pomislih, ako oborim casu napravice se buka i probudicu mamu, te ce "ono" pobjeci. Probam maknuti ruku, ne ide. Pomaknem malcice mali prst, ide. Pa drugi prst. Pa saku. "Otkocih" tako, dio po dio, cijelu ruku, mahnuh sa njom po casu koja se razbi u komadice po stolu. Mama se nije probudila, ali je "ono" odjednom podiglo se sa prsa i nestalo. Ujutro me docekao dokaz da nisam sanjala - razbijena casa na stolu.
Upoznah Robina, i otkad s drugim ljudskim bicem poceh dijeliti postelju "ono" nestade. Mada i sada u kut sobe stavim zamagljenu lampicu, tek da razbije potpuni mrak.
Prosle godine, svrljajuci po blogovima, nabasah na blog eksperta o snovima; bilo je tu svega, od znacenja snova, faza sna, naucnih ispitivanja... i onda clanak o Sleep Paralysis! Prostim jezikom, to je poremecaj spavanja pri kojem odredjene osobe mogu "zaglaviti" izmedju dvije faze sna, i to vezano uz REM fazu sna, u kojoj su svi djelovi tijela normalno paralizovani kako bi se sprijecili pokreti tijela (a samim tim i samopovrede) tokom aktivne faze sna. Eh, laicki receno, kada se osoba probudi, a mozak i tijelo se jos uvijek nalaze u REM fazi, dolazi do tzv. Paralize u Snu.
Ova pojava je, kako dalje saznadoh iz medicinskih zurnala, siroko rasprostranjena sirom svijeta, i gotovo u svim kulturama se pripisuje djavolu, demonima, vradzbinama i sihirima.
Ono sto je bilo zanimljivo u pomenutom clanku je slijedece: tokom REM faze cijelo tijelo je blokirano/paralizovano (iz gorepomenutog razloga); medjutim, u tim momentima savjetuje se lagano pomicanje malog dijela tijela (npr. jednog prsta, usne, micanje ocima lijeo-desno...), sto polako "otkocuje" okolne misice, a nakon nekog vremena i cijelo tijelo. Sjetih se one noci i razbijene case, kad sam nakon dugih godina sasvim slucajno shvatila da mogu pomaknuti mali prst ruke!
Nazalost, mnogo je godina proteklo dok ja sama nisam skontala lijek. Gdje je bio taj post prije 15 godina?! Koliko besanih noci sam mogla bezbolnije prebroditi; koliko lakse bi mi bilo saznanje da "ono" na grudima nije neki strasni demon, nego pojava koja se moze naucno objasniti i otkloniti.
Zalosnije je jos i to sto oni malobrojni ljudi kojima "ono" jos sjedi na prsima i zagorcava zivot, nece da saslusaju ovo objasnjenje nego i dalje idu hodzama, nosaju zapise i tjeraju sihire sa sebe!
Originalni post vise ne mogu pronaci, ali evo jedan link koji jednostavnim jezikom, i jos boljom slikom, pojasnjava ovo stanje. Bujrum!
http://www.wired.com/wiredscience/2009/08/sleep_paralysis/
Godinama me "pratilo", pogotovo u mojoj kuci. Toliko je strasno bilo da sam spavala samo uz upaljeno svjetlo, a bilo je i noci kad bi ih presjedila presjediti i nespavati uopste. Posljedice su bile vidne, od bljedila i podocnjaka, gubitka tezine do nemogucnosti koncetracije tokom budnih sati.
Porodica i prijatelji predlagali su svasta, neki su govorili da samo sanjam, ali vecina savjeta je bila vezana za "nadnaravno". - Salij stravu, govorili su jedni, - idi hodzi, rekli bi drugi, - nek te blagoslove svetom vodom u crkvi, kazu treci, - neko ti je nabacio sihir, itd.
Onda sam pocela upoznavati, doduse rijetko, i druge ljude koji su od "toga" patili. Bili su uvjereni da su u pitanju zle vradzbine i sihiri, te se nisu mogli nacuditi da to "ne lijecim kod pravog hodze koji Kuranom istjeruje sihire".
Odem ja i kod hodze, neki stariji covjek kod Travnika. Kaze, neko je mojoj majci sihir bacio prije mnogo godina, a sihir u kuci ostao. Proucio je nesto, dao mi neki zapis (rece iz Kurana), ne sjecam se vise sta sam trebala sa tim raditi... Medjutim, 'ono" nastavi gnjezditi mi se po grudima, no kako godine prolazise sve rjedje i rjedje.
Jedne noci, kad sam spavala u dnevnom boravku, probudih sa "onim" na grudima. Panicno gledajuci oko sebe ugledam casu vode na stolu do kauca na kojem sam lezala. Pomislih, ako oborim casu napravice se buka i probudicu mamu, te ce "ono" pobjeci. Probam maknuti ruku, ne ide. Pomaknem malcice mali prst, ide. Pa drugi prst. Pa saku. "Otkocih" tako, dio po dio, cijelu ruku, mahnuh sa njom po casu koja se razbi u komadice po stolu. Mama se nije probudila, ali je "ono" odjednom podiglo se sa prsa i nestalo. Ujutro me docekao dokaz da nisam sanjala - razbijena casa na stolu.
Upoznah Robina, i otkad s drugim ljudskim bicem poceh dijeliti postelju "ono" nestade. Mada i sada u kut sobe stavim zamagljenu lampicu, tek da razbije potpuni mrak.
Prosle godine, svrljajuci po blogovima, nabasah na blog eksperta o snovima; bilo je tu svega, od znacenja snova, faza sna, naucnih ispitivanja... i onda clanak o Sleep Paralysis! Prostim jezikom, to je poremecaj spavanja pri kojem odredjene osobe mogu "zaglaviti" izmedju dvije faze sna, i to vezano uz REM fazu sna, u kojoj su svi djelovi tijela normalno paralizovani kako bi se sprijecili pokreti tijela (a samim tim i samopovrede) tokom aktivne faze sna. Eh, laicki receno, kada se osoba probudi, a mozak i tijelo se jos uvijek nalaze u REM fazi, dolazi do tzv. Paralize u Snu.
Ova pojava je, kako dalje saznadoh iz medicinskih zurnala, siroko rasprostranjena sirom svijeta, i gotovo u svim kulturama se pripisuje djavolu, demonima, vradzbinama i sihirima.
Ono sto je bilo zanimljivo u pomenutom clanku je slijedece: tokom REM faze cijelo tijelo je blokirano/paralizovano (iz gorepomenutog razloga); medjutim, u tim momentima savjetuje se lagano pomicanje malog dijela tijela (npr. jednog prsta, usne, micanje ocima lijeo-desno...), sto polako "otkocuje" okolne misice, a nakon nekog vremena i cijelo tijelo. Sjetih se one noci i razbijene case, kad sam nakon dugih godina sasvim slucajno shvatila da mogu pomaknuti mali prst ruke!
Nazalost, mnogo je godina proteklo dok ja sama nisam skontala lijek. Gdje je bio taj post prije 15 godina?! Koliko besanih noci sam mogla bezbolnije prebroditi; koliko lakse bi mi bilo saznanje da "ono" na grudima nije neki strasni demon, nego pojava koja se moze naucno objasniti i otkloniti.
Zalosnije je jos i to sto oni malobrojni ljudi kojima "ono" jos sjedi na prsima i zagorcava zivot, nece da saslusaju ovo objasnjenje nego i dalje idu hodzama, nosaju zapise i tjeraju sihire sa sebe!
Originalni post vise ne mogu pronaci, ali evo jedan link koji jednostavnim jezikom, i jos boljom slikom, pojasnjava ovo stanje. Bujrum!
http://www.wired.com/wiredscience/2009/08/sleep_paralysis/
No comments:
Post a Comment