Monday 5 December 2011

Tako bih rado... (2/11)

Da radim kao mama! Boze, kako bi bilo lijepo kad bi moj dragi nasao posao, po mogucnosti dobro placen i sa dobrim uvjetima (kao ovaj moj sada), a ja da budem samo Mama. Da ujutro mom blagu spremim dorucak, pa rukom pod ruku (ili autom i sa cuvarem u kontekstu Pakistana) u Malu Skolu. Pa da joj skuham zdrav rucak, i onda skupa rucamo dok mi ona prenosi dogadjaje iz "skole". Pa onda u park na klackalice, ili u zooloski vrt, ili na sladoled (ili sve skupa zbuckurisati). I onda lijepo tatu docekamo kad dodje s posla s vjescu da nismo imale kad skuhati rucak od pustih pustolovina, pa ga nagovorimo da nas izvede na pizzu (dobro bi dosao i mc burger ali McDonalds' nam je zabranjen, pa ga samo zudno gledamo s glavne ceste).

Da budem consultant (il' sto bi rekli savjetnik po naski, ali to mi nekako ne opisuje tipicnog consultanta u humanitarnom kontekstu).
Kad sam se rodila, bolnicke tete te mamine i tatine kolege(inice) su povikali, "Rodila se sekretarica!" (eeej sekretarica, veliko to nesto bjese davne '74). A moja mama ce na to, "Jebla vas sekretarica, rodila se direktorica!".
36+ godina kasnije, direktorica je skontala svu nezahvalnost hvaljene pozicije (gdje si mama da ti kazem da biti direktorica i nije nesto); Jest, sve ima svoje: hvala Bogu dobra plata, dobri radni uvjeti (naravno izuzev Talibana, maloljetnih samoubica i Raymonda Daviesa), krasan dom, placeni godisnji odmori i putni troskovi (na konto stresa), itd. No, pisanje projekt proposala do kasno u noc, vikendi provedeni "na terenu" (citaj: u najopasnijim djelovima Pakistana gdje su samoubilacki napadi svakodnevnica, a malarija i kolera normalni koliko i proljetna prehlada u Bosni), propusteni odlasci u malu skolu (prvi dan skole mama bila 300 km daleko), propustene mjerice paracetamola dok se mamino blago bori sa 'turom - sve mi ovo polako govori da mama i humanitarac nisu bas najbolji miks. Ma ne bih da budem pogresno shvacena, humanitarac u meni je neodvojivi dio mene, volim ovaj posao, nista me ne ispunjava kao mogucnost da budem tamo gdje je najgore, najteze, najtuznije, jer tu onda mogu dati sebe. Nista... osim mogucnosti da budem mama i da dam sebe tom malom bicu koje sada zivot znaci.

Ali! Humanitarni consultant, e to je vec nesto trece! Mama-consultant lijepo odabere mjesto i vrijeme consultinga, hajd' recimo 3 mjeseca u Darfuru na pripremi i iniciranju projekta podrske tom i tom sektoru. Organizacija ili donator lijepo pokriju putne troskove, smjestaj, dnevnice tokom angazmana + honorar u iznosu od mojih sadasnjih 12 mjesecnih plata. Mama-consultant lijepo odradi svoj 3-mjesecni consulting, zaradi godisnju platu za svoju porodicu i ostalih 9 mjeseci posveti uzicima i carima materinstva.

Pusti snovi.

No comments:

Post a Comment